Na blagdan Jurjeva stoka se prvi put u godini izvodila na pašu, pleli su se cvjetni vijenci, bacali na kuće i štale, djevojke su se umivale u cvjetnoj vodi, a središnje događanje oduvijek je bilo paljenje jurjevskih krijesova, na svakom raskrižju, u svakom selu. Jurjevo, koje obilježavamo na današnji dan, 23.travnja, u narodu je poznato kao pravi početak proljeća i nove gospodarske godine.
Gdo ni na kresu...
To je vrijeme kad se budi novi život, počinju prvi radovi u polju, otpuštaju se sluge i pastiri. Na Jurjevo se skupljalo bilje i cvijeće, posebice grane i grančice, a narodna vjerovanja kažu kako je taj dan bio opasan za krave, pa bi se one ovjenčale cvjetnim vijencima kako ne bi izgubile mlijeko. Isti bi se vijenci bacali na krovove ili u vatru jurjevskog krijesa, a krijes bi preskakala i stoka, baš kao i stanovnici, veliki i mali. Poznata je jurjevska uzrečica u Turopolju: "Gdo ni letos na kresu taj bu letos v lesu", pa se običaj preskakanja krijesa i zadržavanje u blizini dima, za koji se vjerovalo da ima čarobne moći, održao do današnjih dana.
Nekad je za Jurjevo bio običaj da selom idu mladići i djevojke, Jurjaši i Jurjašice, koji skupljaju darove i pjevaju Jurjevske pjesme. U folklornoj je tradiciji zasigurno najpoznatija kitica ostala:
"Prešel je prešel pisani Vuzem
Došel je, došel, Jura Zeleni
Iz zelene gore vu to ravno pole
Darujte ga, darujte, Juru Zelenoga"
Jurjevo u Lukavcu
Danas svetkovinu Jurjeva čuvaju kroz koreografije, nošnje i običaje folklorna društva Turopolja i okolice, a Plemenita općina Turopoljska jednom godišnje obilježava Jurjevo centralnom proslavom u Starom Gradu Lukavcu. U Lukavcu se okuplja Turopoljski banderij, ali i druge prijateljske povijesne postrojbe, pjevaju se jurjevske pjesme, te pali veliki Jurjevski krijes koji doziva novu, rodnu i plodnu gospodarsku godinu.
I okolna sela i sučije Plemenite općine Turopoljske obilježavaju Jurjevo i to uglavnom paleći manje krijesove na raskrižjima ili čistinama u svojim mjestima.