Potpadanjem pod Napoleonovu Iliriju 1809. god., Turopoljci gube autonomiju, te politički, sudbeni i gospodarski status. Nakon Napoleonova pada, sada austrijanska, Ilirija sa službenim njemačkim jezikom i sa sjedištem u Ljubljani do 1822. god. Razvija se podozrivost spram Bečkog dvora i njemačkog jezika.

U početku su Turopoljci bili blagonakloni prema preporodnim idejama, družili se s Gajem koji o njima pohvalno piše. No, nakon inzistiranja na ilirskom imenu i štokavici, oni se usprotiviše. Postali su udarnom snagom horvatsko – ugarske stranke. Tek nastupom bana Josipa Jelačića i otvorenim ratnim sukobom s Mađarima 1848. godine, ogromna se većina Turopoljaca uključuje u banske redove.  Ipak, Turopoljcima je ostao pogrdni biljeg mađaronstva.