Godine 1225. hrvatski kralj Bela III. (od 1235. god. nakon smrti oca Andrije II. I ugarski kao Bela IV.), izuzimlje nekolicinu Turopoljaca iz služnosti gradu Zagrebu, prevodeći ih tako iz statusa slobodnih građana u stalež plemića.

Ustrojstvo, samoupravu i svakogodišnji izbor župana, kao njihovo prastaro pravo, priznaje im i utvrđuje Slavonsko – hrvatski sabor u Zagrebu 1278. godine. O tom im ban Nikola sljedeće godine dodjeljuje ispravu, koja onda služi kao poznati statut. Kralj Ladislav IV. 1279. godine potvrđuje statut Plemenite općine Turopolje, prema kojem turopoljski župan može postati samo onaj plemić kojeg zajednički izaberu turopoljski plemići, pa se to može smatrati prvim spomenom spravišća. Spravišće je bilo sastanak turopoljskih plemića na kojem su oni birali svog župana i donosili važne odluke. To spravišće se održavalo na dan sv. Jurja sve do početka 17. st. kada se spravišća počinju održavati na dan sv. Lucije 13. prosinca. Prvi poznati župan je Vojislav iz 1257. godine.

Među mnogobrojnim poveljama kraljeva i banova, najznačajnija je ona poznatog kralja Matije Korvina iz 1225. godine. Time joj daje kraljevski odlučujuću snagu i vjerodostojnost pri sudskom otporu Turopoljaca medvedgradskim gospodarima, u njihovom svojatanju Lukavca grada i nastojanju pokmečivanja Turopoljaca. Kraljevskim sudom 1524. godine dosuđuje se Turopoljcima status pravih plemića kraljevstva u političkom, upravnom, vojnom, gospodarskom i poreznom smislu.