U Turopolju i Posavini održavale su se fašničke povorke i zabave već od davnina. U prošlosti, u mačkare su išli samo muškarci koji su predstavljali muške i ženske likove. Kasnije su u mačkare išle i žene, najčešće preobučene u muškarce. Mačkare su ranije bojale lice i preko njega stavljale prozirni til zvan "šlar". Rijeđe se činila maska od tvrdog papira zvana "lafra" i obojena. Mačkare su u povorci prolazile selom, a vrlo često su znale navratiti u Veliku Goricu. Dvije mačkare su obično sakupljale jaja i druge darove po kućama. Negdje je i cijela grupa, ako je bila manja, ulazila u kuću, gdje bi malo tancali (plesali) i pjevali fašničke pjesme i pričali razne šale nastojaći promijeniti glas kako ih ukućani ne bi prepoznali. Među ostalima su pjevali pjesmu: 

Fašnik se je oženil
Pepelnicu zaručil
Fašnik mladoženja
Gazda mili 
Mi bi vina pili
Gazdarice nosi gibanice. 

Ukučani bi ih ponudili pićem ili krafnama (pokladnicama koje u Donjoj Lomnici zovu od starine "buftli") ili gibanicom. Nisu zalazile samo u one domove gdje je u kući žalost za pokojnikom ili se na krevetu nalazio teški bolesnik. U novije vrijeme piće sakupljaju u bačvicu te na koncu načine fašničku zabavu.