Nošnja, odnosno odjeća seoskog stanovništva, po svojim najbitnijim sastavnim dijelovima, kao i materijalu ne izlazi iz okvira ostalih nošnji sjeverozapadnog dijela Panonije. Glavne su joj karakteristike:

•    načinjena je od platna tkanog na tkalačkom stanu
•    to je nekrojeno ruho sastavljeno od pravokutnih komada i tada nabirano
•    načinjena je od mnogo materijala

Ženska nošnja

Obavezni dijelovi ženskog ruha bile su suknja rubača, pregača fertun i bluza sa širokim rukavima oplečje ili košulja s uskim rukavima švabica.

Starije rubače dužine su do gležnja, a novije su krače, načinjene od četiri do pet pola platna. U dijelu Turopolja nosile su se rubače s kiklenkom tj. od struka rubača se produžuje u prsluk s uskim naramenicama. Te su rubače sitno šnitane, posve bijele bez ukrasa. Ponekad imaju na stražnjim polama široke pruge gusto tkane crvenim pismom i zovu se pisanke. Za žalost nosila se modra pisanka s ukrasom gusto tkanim tamno plavim koncem. U Pokuplju i Vukomeričkim goricama rubača je pretežito ukrašena bijelim vezom, u Posavini je od lanenog platna ukrašena raznobojnim vezom ili ukrasom izvedenim na tkalačkom stanu.  U dijelu Vukomeričkih gorica (onom uz Kupu) javlja se i potpuno različit, tzv. jamnički, tip nošnje. Kod ovog tipa rubača je kratka, posve bijela, izrazito sitno rancana, bez ikakvih ukrasa. Oplečje, bluza s vrlo širokim rukavima, ima leđa prednjice i rukave narancane i skupljene oko vrata uskom ošvicom – pasicom. Široki rukavi često su ukrašeni. U Turopolju kao ukras se javlja porub od bijelih domaćih eklanih špica i vez po naborima od bijelog pamuka. Nalazimo izrezane kockice platna opletene bijelim koncem uz pomoć šivaće igle tzv. šupljike te klasičan vez bijelim pamukom. U Posavini oplečje je ukrašeno s raznobojnim, stiliziranim cvjetnim uzorkom. U Pokuplju je čisto bijelo.

Fertun, zaslen, zastor nazivi su koji se koriste za pregaču. U Turopolju, Posavini i Pokuplju ona je sastavljena od dvije do tri pole platna, krupno je našnitana, u struku narancana i skupljena uskim pasom, a obrubljena je špicama – čipkom. Najčešće je ukrašena vezom koji je našivan ili prebiran raznobojnim koncem, svilom, bijelim pamukom ili gusto pretkivan crvenim pismom.

Kao noviji tip nošnje u Turopolju se javlja i tzv. šlarina za koju kažu da je bila posve svečana, svetešna. Imala je sve osnovne dijelove nošnje samo izrađene od mrežastog materijala s najčešće cvjetnim uzorkom.

Kao zimska varijanta gornjeg dijela nošnje javljaju se halice – kratki, strukirani kaputići izrađeni od kupovnog materijala, najčešće pliša. Halice su obično vrlo tamnih boja, crna, tamno smeđa, tamno crvena. Kao gornja odjeća nosile su se i razne varijante prsluka, a postojao je i lajbek. U Turopolju se nosio i kratki kaputić – kararaža izrađen od plavog sukna ukrašen aplikacijama od petrolej plavog gajtana, a nosile su ga žene iz plemenitaških obitelji.

Oglavlje, odnosno način na koji žena češlja kosu i oprema glavu, otkriva položaj žene u društvu. U Turopolju i Posavini  djevojke pred samu udaju na glavu stavljaju posebno ukrašenu traku tzv. partu koja se u Turopolju omatala oko pletenica složenih na vrhu glave u punđu. Bila je ukrašena kupovnim perlicama, šarenim mašnama i furešom. Nakon vjenčanja žena na glavu stavlja turopoljsku poculicu ili puntek (kapicu), posavsku poculicu, halbicu, u Pokuplju kapicu, a u Vukomeričkim goricama roge. Plemenitašice su nosile poculice, neplemenitašice u selima sjeverno od Velike Gorice kapice koje nazivaju punteki, a one u južnim posavske poculice. Ta nekada stroga podjela već se 30 –tih godina prošlog stoljeća izgubila i sve žene preuzimaju poculice kao prvi tip oglavlja nakon udaje. Turopoljska poculica je mala i uglavnom je okruglog, a na pojedinim lokalitetima i srcolikog oblika. Pokriva samo kosu smotanu i spletenu oko punteka na zatiljku. Preko poculice ili kapice žene su ponekad nosile peču (maramu). Peča je načinjena od domaćeg platna i pravokutnog je ili kvadratnog oblika. Dijagonalno se presavija i tako stavlja na glavu. Turopoljke su uz šlarnu odjeću nosile i šlarne peče koje se nisu vezale pod bradom nego su se samo pričvrstile iglom zabadačom ispod vrata, a krajevi su se prebacili preko ramena. U svečanim prigodama osnovne dijelove nošnje upotpunjavali su pojasevi od tamnocrvenog valjanog sukna ili od sukna otvoreno crvene boje, kao i uske tkane fertušnice, te nakit. Nakit su nosile oko vrata i na prsima.

Najučestaliji je ogrlica od crvenih koralja nanizanih u mnogobrojne redove zvana đunđ ili kraluš. Svečano žensko ruho nadopunjuju i ukrasi od kupovnih, užih i širih šarenih vrpci složenih u četiri pera (kao mašne) podgutnjak, ficketaš, privezača, privezalek, te rukovnjak i roža, a nosili su se sprijeda ispod vrata, na krajevima rukava, na pletenicama.

Muška nošnja

Osnovna muška odjeća sastoji se od košulje zvane rubača i hlača zvanih gaće ili pantalone. Košulja seže do polovine bedra, a nosi se preko hlača. Prednjica i leđa su široki i oko vrata skupljeni malim ovratnikom ogorelom. Bogati ukras našivan je na prednjicama bijelim pamukom. Vrlo široki rukavi nabrani su na remenu i skupljeni u zapešću uskom pasicom ošvicom. Gaće imaju široke nogavice, u struku su skupljene i vežu se. Na završetku nogavica su vrlo tanke rese, a iznad je uski red ažura. Pantalone su nošene za svečane prigode, od debljeg su konopljinog platna, u struku složene u nabore, imaju široku pasicu.

Dužinom nogavica na boku je ukras izrađen crvenim pismom, šarenom vunom ili bijelim pamukom. Ljeti su na glavi nosili šešire pletene od slame, a zimi crne pustene šešire s velikim obodom i šubare, a kasnije i kupovne škrlake. Za svečane prigode nosili su scifrane remene od smeđe kože i črlene torbe načinjene od crvene vune i smeđe kože s dugim remenom. Svečani izgled Turopoljaca upotpunila je podgutnica, ukras od kupovne šarene vrpce složen u dva ili četiri pera i ukrašen perlicama, koji se smatra pretečom današnje kravate. Zimi su muškarci nosili hale, čove, kapute, koji su se prebacivali preko ramena. Nosili su i kažune, kapute izrađene od kože. Ljeti su nosili prigodne prsluke od crvenog ili plavog sukna, kasnije i crne, ukrašene kupovnim vrpcama.

Djeca

Djeca, i muška i ženska, su sve do polaska u školu nosila pače – pahače – canjak – kiklicu – ravne duže košulje od domaćeg, a kasnije kupovnog platna. Kad su krenuli u školu, nosili su odjeću prema spolu.

Obuća

I muškarci i žene noge su omatali lačicama – trakama od domaćeg platna, a glavna obuća bili su opanci remenaši tipa kapičara od crne ili smeđe kože s dugim remenjem koje se omatalo oko nogu. Žene su još nosile i opanke na bezec s malom potpeticom koji se sprijeda vežu ili kopčaju malim remenom i visoke cipele pančue. Muškarci su zimi nosili čizme od crne kože.