Već od pobjede nad Turcima pod Siskom 1593. godine, a pogotovo nakon zadnjeg poraza Turaka pod Bečom 1683. godine, bitno su umanjene neposredne opasnosti od njihovih provala. Stoga su mnoga sela obnovljena i nanovo naseljena. Velikaši na turopoljske posjede dovode kmetove. Započela se razvijati i trgovina pa POT u Velikoj Gorici 1602. god. dobiva sajmišno pravo, a 1614. god. u Velikoj Gorici se gradi općinska kuća koja je ujedno i utvrda. Godine 1617. prvi put se spominje škola. Gospodarski oporavak je omogućio da se početkom 18. st. gradi zidani Lukavec grad, a 1765. god. turopoljski grad (vijećnica) u Velikoj Gorici.

Od tada se Velika Gorica osim kao trgovačko – prometno središte razvija i kao obrtničko, upravno i kulturno središte Turopolja.

Tijekom 17. i 18. st. gradi se širom Turopolja i većina drvenih crkava. Razvojem pismenosti i školstva postaju Turopoljci sve češće značajnim kulturnim radnicima i javnim djelatnicima Hrvatske. Spomenimo samo Jurja Habdelića u 16. st., braću Petra i Nikolu Škrleca u 18. st., te Zdenčaje, Mikšiće, Poglediće i Josipoviće u 19. st. Ban Josip Jelačić isto je tako iz kurilovečke loze Jelačić.