Običaji turopoljskog kraja
Uz kapele i crkve također su vezani i brojni običaji koji su se izvodili za vrijeme crkvenih blagdana i svečanosti. Poznate su bile turopoljske svadbe s mnoštvom običaja uz prošnju, voženje opreme, dolazak mladenke u novi dom. Održavale su se zimi, najčešće na fašenjsku nedjelju i trajale su tri dana, a često se ženilo više parova odjednom. Veselje se nastavljalo raznim pokladnim običajima uz prerušavanje i ophode sudionika i na kraju spaljivanjem fašnika.
Nakon veselog fašničkog razdoblja, ludovanja, pjesme i plesa stigla bi Pepelnica, dan kada su žene iznosile sve posuđe i prokuhavale ga u lugu da ga očiste od svih masnoća zato što nastupa vrijeme Korizme, vrijeme posta i odricanja. Za vrijeme Korizme nisu se pripremale svečanosti, oblačilo se jednostavno, a žive boje posteljine zamijenile su one bijele ili sa žutim motivima.
Zadnja nedjelja pred Uskrs je Cvjetna nedjelja. Tada su mladići iz svake kuće nosili u crkvu na posvećivanje posebno isprepletene grane drijenka ili imele koje bi nakon blagoslova zataknuli na kućnu gredu te bi tamo stajala cijele godine jer se smatrala zaštitom od groma i oluje. Na Veliku subotu ili sam Uskrs nosila se hrana na posvećenje, a posebno mjesto imao je okrugli bijeli kruh – svećanica. Nakon posvećenja jela, mlade sneje utrkivale su se do svojih kuća jer ona koja je prva stigla bila je pisanica – najbrža, najvrednija i najspretnija.
Na Božić se do sredine prošlog stoljeća nije kitio bor već samo grane bora posebno složene i obješene, najčešće, na stropnu gredu iznad stola - takav se ukras nazivao kinč. Nakon ukrašavanja kuće, navečer je slijedio čin "donošenja Božića u kuću" kada bi stariji muškarac s muškom djecom otišao u štalu po slamu, a u kući bi se ugasila sva svijetla. Zatim bi sa slamom i svijećom ušli u kuću govoreći
"Dej vam Bog picekov, racekov, telekov, ždrijebekov, pajcekov, mujcekov, žira, mira i Božjeg blagoslova."