Povijest Plemenite općine turopoljske
Turopoljci postaju plemići
Turopolje je kulturno-povijesna mikroregija u Središnjoj Hrvatskoj. U srednjem vijeku pa sve do 18. st. prostor južno od rijeke Save do Kupe i Vukomeričkih gorica naziva se Zagrebačko polje (Campus Zagrabiensis). lako se u popisu crkava arhiđakona Ivana Goričkog spominje naziv ‘Campus Turouo’, naziv Turopolje upotrebljava se od 16. i prevladava od 18. st. U 13. st. izuzimanjem iz vojne službe zagrebačkom kastrumu, banskim i kraljevskim ispravama, na dijelu ovoga prostora formirana je zajednica plemića na temelju slobodnog posjeda. Običajno pravo i povlastice popisani su prvi put 1278. godine u Hrvatskom saboru, o čemu je ban Nikola izdao svečanu ispravu.
Ovaj statut Plemenite općine Turopolje potvrdio je kralj Ladislav IV 1279. god. Prema ovom statutu turopoljski župan mogao je postati samo onaj kojega će zajednički odobriti turopoljski plemići. Ovo se može smatrati prvim spomenom spravišća. Ovo izborno, odnosno glavno spravišće, održavalo se na dan Sv. Jurja, a od početka 17. st. na dan Sv. Lucije. Turopoljsko plemstvo izvodilo je svoje podrijetlo iz isprave hercega Bele (kasniji kralj Bela IV) iz 1225. god. sačuvane u potvrđenom prijepisu 1466. god. (Matija Korvin).
U 18. stoljeću Plemenita opčina turopoljska (POT) je na vrhuncu svoje neosporne vojne i javnopravne važnosti u Hrvatskoj. Viši javno – pravni značaj dobili su 1737. godine kada im kralj Karlo VI. dodjeljuje pečat i grb.
Gospodarski oporavak i kulturni razvitak
Zbog velikih nereda i nemira tijekom priprema i održavanja turopoljskih spravišča i biranja župana tijekom prvih tridesetak godina 18. st. turopoljsko plemstvo je statutom bana Josipa Eszterhazyja iz 1736. g. izgubilo osobno pravo glasa, pa od tada pravo izbora župana i ostalih dužnosnika Plemenite općine imaju samo suci. Nakon završetka dugotrajne turske agresije, 17. i 18. st. bila su vrijeme obnove i izgradnje. Na području Turopolja grade se i obnavljaju crkve, kapele ali i javne palače. Ubrzo po završetku obnove starog grada Lukavca (1750.) plemenitaši su započeli izgradnju znamenitog Turopoljskog grada (današnji Muzej Turopolja) koji je dovršen oko 1765. g. Od tada se Velika Gorica osim kao trgovačko – prometno središte razvija i kao obrtničko, upravno i kulturno središte Turopolja.
Turopoljci protiv Ilirizma, a za Horvatstvo
Potpadanjem pod Napoleonovu Iliriju 1809. god., Turopoljci gube autonomiju, te politički, sudbeni i gospodarski status. U vrijeme koje je prethodilo dolasku novog sustava, odnosno ukidanju plemstva i hrvatskom narodnom preporodu 1848. g. turopoljsko se plemstvo podijelilo. Jedan dio, pod vodstvom tadašnjeg župana Antuna Danijela Josipovića staje 1839. g. na stranu Mađara i ugarskog hegemonizma, a drugi se dio plemstva borio uz bana Josipa Jelačića i podupirao njegovu viziju Hrvatske.
Obnova Plemenite općine turopoljske
Nakon ukinuća feudalnih odnosa, POT je izgubio pravo sudovanja i umanjen mu je politički značaj, a u travnju 1947. godine POT je prestao djelovati. Uspostavom politički slobodnijeg ozračja krajem 80 – ih godina, započelo se promišljati i na obnovu turopoljske tradicije. Začetnik ideje, organizator i provoditelj obnove je Zdravko pl. Lučić. Lučić je na osnovu arhivskih dokumenata i zapisa rekonstruirao "Turopoljsko spravišće" koje je kao pučki običaj i kazališna predstava izvedena 15. prosinca 1989. godine u Galeriji Galženica, prvi put poslije 1947. godine. Spravišće je ponovo izvedeno 14. prosinca 1990. godine, a ovoga puta umjesto profesionalnih i amaterskih glumaca, nastupili su isključivo nasljednici turopoljskih plemića. Nakon dugih priprema i rekonstrukcije ovlaštenika Plemenite općine turopoljske, obavljen je veliki posao vjerodostojnog popisivanja ovlaštenika i pravovaljane obnove 22 sučije Plemenite općine turopoljske koje djeluju i danas.
www.turopolje.hr